flacius.org

Ovdje ste: Naslovna Matija Vlačić Ilirik Vlačićevi biografi Mijo MIRKOVIĆ
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
Mijo MIRKOVIĆ PDF Ispis E-mail
Vlačićevi biografi

Mijo MIRKOVIĆ, koji je poznat i pod pseudonimom Mate Balota, rođen je u selu Rakalj, preko puta Raškog kanala, 28 rujna 1898. Pohađao je hrvatsku gimnaziju u Pazinu, a klasičnu u Češkoj. Studirao je filozofiju, ekonomiju i društvene znanosti u Zagrebu, Beogradu, Bratislavi i u Frankfurtu na Majni, gdje je doktorirao 1923. s disertacijom O glavnom razlogu gospodarske zaostalosti slavenskih naroda. Bio je više puta politički zatvaran tako da je upoznao zatvore u Puli, Ljubljani, Krku, Kraljevici, Kopru, Trstu, Rijeci, Karlovcu i Zemunu.
Već s deset godina ukrcao se na brod kao pomoćni ložač, a kasnije je radio kao kamenorezac, miner, radnik na željeznici, pomoćni slagar u tiskari, novinar, službenik, knjigovođa, ribar na jedrenjaku, konobar itd. No isto tako, bio je i tajnik Trgovinsko-industrijske i zanatske komore, izvanredni i redovni profesor na Pravnom fakultetu u Subotici, redovni profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole u Beogradu, dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, akademik i glavni tajnik JAZU. Neko vrijeme bio je i pomoćnik ministra u vladi DFJ.

Objavio je velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i članaka iz područja ekonomike narodne privrede, planiranja, ekonomike, agrara, teorije unutarnje i vanjske trgovine i hrvatske kulturne povijesti, od kojih su mnoge pionirski radovi u pojedinim znanstvenim disciplinama.
Bio je član delegacije FNRJ na konferencijama u Lodonu 1945., Parizu 1946., te na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.  Intenzivno se bavio i novinarstvom i književnošću. Mirkovićeva zbirka pjesama na čakavštini Dragi kamen (1938.) doživjela je više izdanja. Napisao je roman Tijesna zemlja (1946.), kronike Stara pazinska gimnazija (1950.), Puna je Pula (1954.). Umro je u Zagrebu,17. veljače 1963., a pokopan je u Raklju ispraćen tisućama poštovatelja.

Mirkovićev interes za Vlačića započeo je vjerojatno u gimnazijskim klupama. Desetljećima je istraživao građu o Vlačiću u arhivima i knjižnicama srednje Europe iz jednostavnog razloga što je čitavog života osjećao Matiju Vlačića kao svoga. Rezultat bavljenja Vlačićem su Mirkovićeve znanstvene monografije Flacius, Zagreb, Hrvatska naklada, 1938., Matija Vlačić, Beograd, Nolit, 1957., na ćirilici,  te Matija Vlačić Ilirik, Zagreb, JAZU,1960.,  koja je doživjela drugo izdanje, doduše bez autorova predgovora, kazala i priloga u sklopu projekta Čakavskog sabora Istra kroz stoljeća, drugo kolo, knjiga 9 i 10, Pula i Rijeka, 1980. Osim toga napisao je desetak rasprava, te niz prikaza i ocjena u svezi Vlačića.

(usp. Ante-Tone Mirković, "Tragom Matije Vlačića Ilirika kroz naučni rad Mije Mirkovića /od «malog od foguna» do akademika/" u zborniku Matija Vlačić Ilirik II, Labin 2008.)