flacius.org

Ovdje ste: Naslovna Prikaz zbirke Baldo Lupetina Baldo Lupetino (Lupetina)
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
Baldo Lupetino (Lupetina) PDF Ispis E-mail
Baldo Lupetina

Baldo Lupetino«O drugom Labinjanu o kojem hoću da vam govorim večeras, o Baldi Lupetini, Labinjanu pravom iz grada Labina, ima malo njegova što je napisao, ali ono malo što je rekao, što je napisao i rekao, i ono malo što je ostalo od onoga što je on rekao, što je napisao i rekao, to je tako veliko, tako historijsko, tako opće ljudsko da možda ništa boljega na svijetu rečeno od toga nije.» Citat iz predavanja Mije Mirkovića održanom u Labinu u ožujku 1962.g.

Baldo Lupetino (danas Lupetina), plemenita roda, rodio se u Labinu 1502. (po nekim izvorima 1492.) godine. Imao je sestru Ivanu koja se udala 1537. g. za Luciana Lucianija. Taj Luciani imao je sestru Jakobu, koja je bila majka Matije Frankovića Vlačića (Francovich Vlacich).
Baldo se zafratrio s 31 ili s 33 godina (1533. ili 1535., po drugim izvorima) u franjevačkom samostanu «Male braće» u Podlabinu. Brzo napreduje, pa postaje gvardijan, a potom provincijal u samostanu S. Francesco della Vigna u Veneciji. Baldo je presudno utjecao na Vlačića: po njegovom nagovoru Vlačić je nakon Venecije 1539. g. nastavio studije u Njemačkoj gdje je definitivno prigrlio luteranizam.

U svojim propovijedima na Cresu, u korizmi 1541. godine, Baldo je pod utjecajem protestantskih ideja «…zastupao nauk o predodređenju (predestinaciji), nijekao postojanje čistilišta i slobodne odluke te smatrao da nas je Krist otkupio svojim zaslugama, pa su nepotrebna naša dobra djela.» Jacopo Curzolo, fratar na Cresu, prijavio je inkviziciji Baldu za herezu, pa je on uhićen 4. prosinca 1542. godine i potom zatočen u Veneciji .  Godine 1543. mladi Vlačić je došao iz Njemačke u Veneciju s pismom izbornog kneza Saksonije, Ivana Fridriha (1532.-1547.) koji se obraćao mletačkom duždu Pietru Landu (1539.-1545.) i Senatu i molio ih da Baldu puste na slobodu . To su pismo poduprli svojim potpisom i njemački knezovi koji su činili protestantski (tzv. schmalkaldenski) savez. Bogati njemački trgovci slali su novčane priloge za Baldu, a za njega se zauzeo i znameniti Caspar  von Schwenckfeld. Baldo je dobivao novčanu potporu i od sestre Ivane i šogora Luciana, pa je tako dobivao hranu posredstvom jedne «Schiavone» (predstavnice slavenskog roda). Nažalost, Vlačić nije uspio u svojoj nakani, samo je dobio dozvolu da posjeti uhićenika i da o tome izvijesti Senat . Na prvom suđenju 1543. godine Baldo je osuđen na doživotni zatvor i na kaznu od 100 dukata.
Kako se nije odricao svojih ideja, Baldi je ponovno  suđeno 1547. godine. Te godine, 27. listopada, inkvizicija ga je osudila na smrt, a kazna se trebala izvršiti spaljivanjem na lomači na Trgu sv. Marka, dok je njegov pepeo trebalo raznijeti na sve strane po moru. Ipak, kazna nije izvršena, već ju je, čini se dužd, preinačio iznova na trajan zatvor, u nadi da će se Baldo odreći «svojih zabluda». U studenom iste 1547. godine Alvise Lippomano, koji je određen za biskupa u Veroni, napisao je u svezi Balde «da je on najveći luteran na svijetu, koji je sposoban da i u zatvoru pridobije pristalice». Čuveni koparski reformator Petar Pavao Vergerije (Pier Paolo Vergerio) je 1549. izrekao vrlo  visoko mišljenje o fra Baldi, a svoj stav je osnažio 1554.  Godine 1552.  pokušala je intervenirati u njegovu korist Renata, kneginja od Ferrare,  kći francuskog kralja Ljudevita XII., zbog čega je Baldo kažnjen na pet mjeseci strogog zatvora na samom kruhu i vodi. Spomenuti Vergerije   nagovorio je 1553. njemačkog vojvodu Christopha von Wűrtternberga (1550.-1568.) da intervenira u korist Balde, no bezuspješno. U Baldinu korist, na ponovljenu Vergerijevu zamolbu,   intervenirao je  iznova 1555. vojvoda von Wűrtternberg kod dužda Francesca Valiera (1554.-1556.), no i tada bez rezultata.
Treći puta  suđeno je fra Baldi 1556. i tada je 30. kolovoza iznova osuđen na smrt, i to utapanjem, uz prethodno lišenje čina svećenika. Baldo je 17. rujna 1556. pred inkvizitorom službeno degradiran i potom je presuda  izvršena odmah, najvjerojatnije u noći od 17. na 18. rujan 1556.

 

Baldo Lupetina primjer je osobe koja je nepokolebljiva, neizmjerno uporna i ustrajna, i koja je za svoje ideale, svjesna opasnosti, uvijek bila spremna položiti život.


Literatura:
Tomaso Luciani, Mattia Flacio, Istriano di Albona, Notizie e documenti, Pula, 1869., str. 1-24
Mirko Breyer, O Istraninu fra Baldu Lupetini (1502.-1556.), u: «Istra», Godina 14, broj 2/1976., str. 36-41
Silvano Cavazza, Pier Paolo Vergerio e Flacio Illirico per Baldo Lupetino, u: «Quaderni giuliani di storia», Anno XXVI, N.1, Gennaio-Giugno 2005, str. 127-141)
Mijo Mirković, Matija Vlačić Ilirik, JAZU, Zagreb, 1960.
Vjekoslav Bratulić, Matija Vlačić Ilirik. U povodu 400. godišnjice smrti, u: «Riječka revija», I/4, Rijeka, 1976., str. 78-88
Oliver K. Olson, Baldo Lupetino, Grad Labin, Narodni muzej Labin, Labin, 2004.