flacius.org

Ovdje ste: Naslovna Pisana riječ Glagoljaška tradicija Glagoljaška tradicija
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
Glagoljaška tradicija PDF Ispis E-mail
Glagoljaška tradicija

Bascanska plocaPočetak glagoljaškog bogoslužja povezuje se sa djelatnošću bizantskih misionara, braće Ćirila i Metoda, koji su sastavili novo slavensko pismo glagoljicu i preveli glavne liturgijske knjige istočnog obreda na slavenski jezik. Glagoljaško bogoslužje počelo se širiti najvjerojatnije krajem 9. st. nakon što su učenici Ćirila i Metoda, nakon Metodove smrti morali napustiti Moravsku u kojoj su dotad djelovali s dopuštenjem pape. Zbog velikog otpora njemačkog svećenstva bili su protjerani, pa su se sklonili u Bugarsku, Makedoniju, Srbiju i Hrvatsku. Dok se u Srbiji i Bugarskoj u crkvenim knjigama ubrzo počela koristiti ćirilica, u Hrvatskoj se i dalje zadržala glagoljica.


Pojam glagoljaštva obuhvaća djelovanje popova glagoljaša na kulturnom, vjerskom i prosvjetnom polju u hrvatskom narodu od 11. do 19. st. Pojava glagoljice u Istri datira se otprilike u 11., odnosno 12. st. U tom razdoblju glagoljaštvo se snažnije utvrdilo na područjima na kojima je dosad bilo samo tolerirano. Glagoljašku tradiciju i njenu povijest u Istri možemo pratiti po spomenicima i natpisima (Plominski natpis, Valunska ploča, Krčki natpis, Bašćanska ploča, Vinodolski zakon, Istarski razvod). Od 14. st. pojavljuju se opsežniji kodeksi, misali i brevijari koji imaju biblijski sadržaj, molitve, legende, starozavjetni i novozavjetni apokrifi, ranokršćanske legende i homilije, te biblijski tekstovi. Glagoljaši i svećenstvo su glagoljicom, osim crkvenih knjiga, pisali i pravne tekstove, darovnice i zakone. Također, bili su obvezni znati latinski jezik, što je vidljivo iz tekstova koje su prevodili s latinskog na staroslavenski jezik.

Prva štampana knjiga na glagoljici, na hrvatskom jeziku, je Misal kneza Novaka iz 1483. g., na kojemu glagoljaš  Juri Žakan iz Roča «navješta napredovanje hrvatskoga tiska».[1] Roč je od 14. st. bio važno glagoljaško središte u Istri.

Roc glagoljska tiskaraNa području Hrvatske djelovala je glagoljska tiskara između 1494. i 1508. g. u Senju. U tom razdoblju u tiskari je štampano sedam vrijednih izdanja, pretežno liturgijskog i sakralnog sadržaja, a to su bili, između ostalog, misal, priručnik za ispovijedanje, zbirka korizmenih propovijedi, Marijini mirakuli. Nešto kasnije, 1530. i 1531. g., nakon što je latinica počela jače dominirati hrvatskom pismenošću, utemeljena je u Rijeci još jedna glagoljska tiskara, a osnovao ju je izbjegli modruško – krbavski biskup Kožičić, koji je bio poznat kao glagoljaški humanist i autor latinskih i staroslavenskih tekstova. U ovoj tiskari štampano je šest izdanja, a među njima je, osim djela liturgijskog sadržaja, i povijesni pregled rimskih papa i kraljeva «Žitije ot rimskih arhijereov cesarov». Hrvatska glagoljaška tiskarska tradicija simbolično završava 1561. g. štampanjem tzv. «Brozićevog brevijara» u Veneciji, vjerojatno zbog propasti domaćih tiskara. Štampanje hrvatskih knjiga na glagoljici, ćirilici i latinici se ne prekida ovom godinom, već se djelovanje prebacuje u slavensku protestantsku tiskaru u Urachu koja je djelovala od 1561. do 1565. g. Najopširnije glagoljicom tiskano djelo protestantske književnosti u Urachu je Konzulov i Dalmatinov prijevod na hrvatski jezik cjelokupnog  Novog zavjeta.[2]

U 16. st. dio istarskih popova glagoljaša pridružuje se protestantskom pokretu koji se sve više širio iz Njemačke i Kranjske, najvjerojatnije prvenstveno zbog političke i kulturne povezanosti Istre s Kranjskom i Donjom Austrijom, zatim zbog ideje da se slavenskim jezikom mogu vršiti crkveni obredi, ali i zbog hrvatskih knjiga na slavenskim pismima radi kojih su se nastojali uključiti u njihovo štampanje, korigiranje i raspačavanje.[3]

--------------------

[1] Josip Bratulić, «Juri Žakan» u Istarska enciklopedija (Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.), str. 360

[2] Usp. Alojz Jembrih, «Hrvatsko protestantsko tiskarstvo od ideje do ostvarenja» u Hrvatske protestantske knjige XVI. i XVII. stoljeća u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (Zagreb, 2005.), str. 43.

[3] Usp. Josip Bratulić, Aleja glagoljaša Roč – Hum (Zagreb, Pazin, Roč, 1994.), str. 58. – 59.