flacius.org

Ovdje ste: Naslovna Matija Vlačić Ilirik Vlačićevi biografi Tomaso LUCIANI
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
Tomaso LUCIANI PDF Ispis E-mail
Vlačićevi biografi

Godine 1869. Labinjanin Tomaso LUCIANI (7. ožujka 1818.-9. ožujka 1894.) objavio je u Puli spis od dvadesetak stranica (formata 14x21 cm) koji u prijevodu glasi:  Matija Flacius, Istranin iz Labina, bilješke i dokumenti ( Mattia Flacio Istriano di Albona. Notizie e documenti). Tomaso Luciani je inače osebujna ličnost koja je zbog svojih političkih stavova, koji su dobili isključivi predikat iredentizma, neopravdano zanemarivana i prešućivana od strane istarske historiografije u posljednjih šezdesetak godina. Međutim, na znanstvenom polju, njegove su zasluge nezaobilazne. Luciani nikako ne prihvaća mišljenje dr. Stullija da se Vlačić rodio u okolici Dubrovnika, pa kazuje: "za jednog Labinjana teško je prihvatiti ono što tvrdi Stulli, a još je teže to prihvatiti jednom Lucianiju…koji drži da je Vlačić bio član njihove obitelji obzirom da je bio sin jedne Luciani i učenik fratra Balde Lupetine, druge labinske slavne ličnosti koja je dosad ignorirana ili nedovoljno cijenjena."  Luciani ukazuje na to da je zaslužni kanonik Stancovich odlično odgovorio Stulliju, zatim upućuje na Bayla koji je zapisao da je Vlačić rođen u Labinu, te na Gravisija koji to isto tvrdi i ujedno cijeni Vlačića kao povjesničara i filologa.

Daljnju potvrdu o Vlačiću kao Labinjaninu, Luciani vidi u dva pisma koja je Flacius uputio mletačkom Senatu 1565. i 1570. godine, a u posljednjem se potpisuje kao Magister Matthias Flacius Illyricus Albonensis. U svezi tih pisama, kojima je Vlačić pokušao pridobiti Veneciju za reformaciju, Luciani zapisuje: "…koliko li moći rasuđivanja, koliko li  rječitosti, koliko žara i inspiracije je učeni čovjek uložio da bi uspio u svom naumu, koji je za njega značio svjetlost i život njegove duše".  Nakon Vlačićeve osude idolopoklonstva u Veneciji, Luciani iskazuje ovako svoje ushićenje: " …čitanjem tako uzvišenog jezika, slobodnog i smjelog, osjetio sam osjećaj ponosa, obzirom da sam siguran da je Flacius rođen u tom našem Labinu, i da potječe po majci iz obitelji Luciani, i da je imao kao prvog poticatelja jednog Lupetinu, rođaka njegove majke, i da je živio i odrastao do svoje dvadesete godine a to znači do zrele mladosti, u okruženju naših otaca". I dodaje: "Izostavimo li teološku stranu, mnoga razmišljanja i sudovi Flaciusovi ostaju ispravni, istiniti, na mjestu, i iz oba citirana pisma proizlazi tako duboko uvjerenje kojim njegova riječ, iako često nasilna, izaziva poštovanje".  Luciani potom primjećuje da se ovako razglabajući previše udaljio od onoga što mu je bio osnovni cilj, a taj je da autentičnim Vlačićevim riječima dokaže da je on Labinjanin koji potječe iz labinske obitelji i koji je svoju mladost proživio u Labinu.